Dom mladih Koprivnica

Dan planete Zemlje, 22. travnja, službeno se obilježava od 1992. godine kada je tijekom Konferencije UN-a o okolišu i razvoju u Rio de Janeirou usklađen program za promicanje održivog razvoja.
Ovim se danom želi skrenuti pozornost na opasnost koja prijeti životu na Zemlji. Naglim razvojem industrije i porastom potrebe za energijom dolazi do otpuštanja velikih količina otrovnih tvari u atmosferu i povećanog iskorištavanja fosilnih goriva. Također, želi se potaknuti ljude da ponovno uspostave kontakt s prirodom i postanu svjesni ekološke krize.
Ususret obilježavanju Dana planete Zemlje,  razgovarali smo s istaknutim svjetskim biologom, publicistom, fotografom i snimateljem, našim Koprivničancom, Goranom Šafarekom.
U kakvom nam je stanju planeta, kakvo nam je okruženje u kojem živimo, što nam je činiti da bismo očuvali naš dom, samo su neka od pitanja koje obrađujemo u ovom intervjuu.

DMKC: Pa u kakvom nam je stanju planeta?
G.Š.: Planeta je u vrlo lošem stanju. To nisu samo klimatske promjene, već i gubitak prirodnih područja, a s time dolazi i do problema i za samog čovjeka, čega ljudi nisu svjesni. Mi ubrzano gubimo šumu, vodu, a i zrak je sve lošije kvalitete. Mislim da nam je ipak najveći problem voda bez koje nema života, a voda se nemilice uništava po svuda po svijetu. Zadnji primjer je izgradnja hidrolektrane u Brazilu koja će istjerati 40000 Indijanaca, uništit će na tisuće hektara amazonske kišne šume, a znamo da su to pluća svijeta. Sve to zapravo predstavlja i jedan humanistički problem, socijalni, ljudski i naravno prirodni problem. I tu je naravno pitanje tog gospodarskog razvoja, oko kojeg se sve vrti. Svi spominju BDP i ostale gospodarske pokazatelje, međutim nitko u tu  jednadžbu nije uvrstio i prirodu koja je sastavni dio. Sve je to prilično nerealno, jer u računicu nisu uvršteni mnogi skriveni troškovi niti korisne funkcije prirode. WWF iznosi podatke da Hrvatska već sad troši više resursa nego što ih ima. Poanta je da je planeta u prilično lošem stanju, da je trošimo prebrzo i da se ne gospodari održivo.

DMKC: Sigurno su napravljene i nekakve projekcije. Do kada možemo tako?
G.Š.: To je teško  reći jer to obuhvaća velik broj varijabli. Možemo dati primjer klimatskih promjena. Dugo vremena su klimatske promjene bile upitne i ljudi su govorili 'ma to pričaju ovi zeleni', međutim danas postoji znanstveni konsenzus da su klimatske promjene uvjetovane ljudskom djelatnošću (potrošnja fosilnih goriva i dr.) i da će to dovesti do jako velikih poremećaja. Već danas se govori o budućim ratovima za vodu, jer će voda biti ključni resurs, jer vode i fizički nedostaje, a i ono relativno malo vode što je ima, u lošem je stanju. Primjerice američki srednji zapad već sada je tako reći vrlo sušan. Rijeka Colorado već godinama nije došla do svog ušća u more zato što su prije svega kalifornijski gradovi, ali i gradovi tog područja isisali svu vodu. Općenito cijelo područje SAD-a već su skoro sasvim potrošili podzemne zalihe pitke vode. Imaju manje vode, a intenzivnom poljoprivredom i  industrijom se ta količina vode proporcionalno više zagađuje. Amerikanci već sada gledaju gdje ima velikih zaliha pitke vode, recimo u Brazilu i nekim drugim državama, jer voda  će biti kapitalni resurs kao nekad nafta. Npr. Coca-cola je kupila punionicu Bistru, a isto su zainteresirani za još neka područja u Hrvatskoj poput rijeke Gacke. U tom smislu mi još uvijek imamo dobre zalihe vode, pogotovo u Podravini, samo je pitanje hoćemo li dobro gospodariti tim zalihama.

DMKC: Koliko se realno radi na planovima i programima spašavanja? Koji je utjecaj znanstvene zajednice?
G.Š.: Taktika krupnih igrača je da se sav rad znanstvene zajednice pripiše 'zelenima' kao nekome tko usporava rast i razvoj, međutim tu nije samo znanstvena zajednica, tu je i UNEP i cijeli niz strategija koje su već napravljene, no taj razumni razvoj, održivi razvoje, najveća su prepreka brzom obogaćivanju nekoliko multinacionalnih kompanija. Kao primjer u Hrvatskoj tu bih spomenuo HEP, Hrvatske vode i slične. Moguć je pristup koji polaže znanstvena zajednica i niz institucija od UN-a do nekih vladinih agencija, međutim to je kočnica, brzom bogaćenju. Iako postoji kao što sam rekao niz institucija, u javnosti se to još uvijek predočava, kao eto, neki zeleni, koji su protiv razvoja.

DMKC: Hrvatska je mala zemlja. Koliki je naš utjecaj u ovoj globalnoj priči? Koliko mi radimo dobro odnosno loše?
G.Š.: Što se utjecaja tiče, Hrvatska samostalno gospodari svojim resursima i u tom smislu smo relativno nezavisni, no problem je u tome što Hrvatska jako loše gospodari svojim resursima. Hrvatska je samo preslika općenitom gospodarenju resursima u svijetu, što podrazumijeva, neplaniranje, nedostatak znanstvenih činjenica i vrlo jednostrano gospodarenje. Primjerice o sudbini rijeka odlučuje samo energetski sektor iako  rijeke imaju cijeli niz drugih korisnika poput šumarske struke, poljoprivredne, međutim tu je evidentno jednostrano i kratkoročno korištenje resursa. Tu naravno prije svega govorim o hidroelektranama. Prirodni resursi se doživljavaju kao nešto što se treba iskoristiti, a ne kao jedan stvarno kapitalni resurs koji bi trebalo očuvati i stvarno razumno, dugoročno i održivo koristiti.

DMKC: Koliko po tvom mišljenju poduzima država?
G.Š.: Ministarstvo zaštite prirode i  okoliša će neke stvari vjerojatno samo djelomično otežati tom krupnom kapitalu, no zna se tko u Hrvatskoj donosi sve odluke. To je Ministarstvo gospodarstva. Uzmimo problem energetike. Hrvatska uvozi gotovo polovicu svojih potreba za strujom umjesto da se kreće putem naprednih zemalja kao što su Njemačka, Danska i neke druge koje danas razvijaju obnovljive izvore energije kao što je solarna energija (koja je idealna u Hrvatskoj). Nešto je bolje s  energijom vjetra. Uglavnom u Hrvatskoj se to dešava kao na divljem zapadu s profitom kao jedinim pokretačem. Umjesto da se propagira energetska učinkovitost i lokalna energetska autonomija još uvijek kod nas postoji stav što veći projekt to bolji, prije svega za građevinsku struku.
Vlada podliježe velikim igračima (Hrvatske vode, HEP...), a vidjeli smo kako gospodare resursima. Štoviše, Vlada na njima temelji investicijski ciklus. Vrlo je naivno razmišljanje da će nas samo investicije spasiti, bez radikalne promjene skoro u svim poljima gospodarstva, od poljoprivrede, korištenja prostora, resursa... Zašto se masovno ne solarizira Dalmacija, s toliko sunca? Vlada koja dopušta bacanje novaca na nepotrebne regulacije, na milijune kuna!
Hrvatska propušta ogromnu šansu da se priključi modernom svijetu, investirajući u projekte iz prošlog stoljeća, a ne projekte budućnosti kao cijela Europa. Time će zamašnjak otići u štetne, skupe i upitno isplative projekte. Čini se da će od svega profitirati samo hidrograđevinski i hidroenergetski lobi koji su do sada pojeli milijarde naših kuna i napravili nepopravljivu štetu. I to se čini kao neka ucjena: loše nam je, propast ćemo i zato moramo izgraditi hidroelektrane. Nema veze što je HE Ombla neisplativa, potencijalno štetna. HEP pokušava uz izgovor krize progurati elektrane koje u normalno vrijeme zbog štetnosti nikad ne bi prošle? Možda nazvati profiterstvom u krizi planiranje hidroelektrane na Dravi (HE Molve 1 i 2) po treći put u istom području iako su dvije odbijene (HE Đurđevac i HE Novo Virje) što zbog štetnosti što jer su ih odbili stanovnici Podravine?

DMKC: Kad spominješ hidroelektrane, poznat je tvoj rad na sprečavanju izgradnje istih. Spriječili ste izgradnju hidroelektrane i na rijeci Dravi pa molim te objasni malo detaljnije zašto je to toliko loše?
G.Š.: Prije svega ne bih upotrijebio riječ spriječili već spasili odnosno očuvali. Evo Podravci su glasno čak dva puta rekli NE hidroelektrani na rijeci Dravi, za koju je dokazano da bi imala puno više štete nego što bi imala koristi. Znači samo u jednom segmentu, što je bilo sušenje šuma, bi se anulirala sva proizvodnja električne energije. Tu je još cijeli niz šteta za koje većina ljudi jako malo zna. Tu su svi poremećaji sa hidrologijom, podzemnim vodama, s erozijom i slično. Jedna ogromna hidroelektrana Donja Dubrava proizvodi manje od četvrtine jednog bloka termoelektrane Plomin, s time da je štetni utjecaj na okoliš ogroman. Znači hidroelektrana ne bi imala samo štetan utjecaj na prirodu, znači na ptičice, leptire, kako to ljudi obično vole reći, već i ogromne gospodarske štete. Vratimo li se na upravljanje resursima možemo reći da vlada vrlo naivno, kad radi gospodarsku računicu, kaže, proizvodit će se struja, pokrenut će se građevinski sektor, međutim ili zatvara oči ili ne zna da se stvaraju sve te silne štete. Upitna je stvarna proizvodnja električne energije, tu su klimatski poremećaji, a mi  uvozimo izrazito skupu struju zato što su hidroelektrane podbacile. S druge strane oni koji donose odluke u principu ne žele znati o korisnim stranama rijeke poput prirodne obrane od poplava, samopročišćavanja, turizma i ostalih korisnih stvari koje rijeka donosi. Ta cijela jedna računica zapravo nije realna odnosno ljudima se prikazuju samo dobre strane dok se nigdje ne prikazuju štete i ono loše.

DMKC: Koliko ekološke udruge u Hrvatskoj djeluju organizirano i koliko udruge kao i znanstvenici utječu na definiranje studija i donošenje planova?
G.Š.: Tu su prije svega ekološke udruge koje se u Hrvatskoj još uvijek shvaćaju kao zapreka u razvoju, ali koliko je to organizirano ili ne to je jako teško reći. Postoje udruge, institucije, ali sve što se financira iz države, ima 'zapušena usta'. Samo oni koji su neovisni mogu nešto reći o tome. Primjerice neovisni energetski stručnjak, dr. Branimir Molak već godinama upozorava da je gubitak na mreži ponekad jednak godišnjoj potrošnji cijele industrije, međutim nije u interesu HEP-a, da se obnavlja mreža jer to nije isplativo. Primjer je i slučaj našeg stručnjaka za hidrogeologiju dr. Ognjena Bonaccia koji je bio izbačen iz komisije za izradu studije utjecaja na okoliš kod HE Ombla jer je glasno i jasno rekao da ta hidroelektrana može prouzročiti vrlo štetne posljedice, jer je to vrlo trusno područje i prijeti poplavama. Znači Hrvatska jednostavno nema prave opozicije u toj priči.

DMKC: Pa što je s time zelenima, zašto se stalno spominju u nekom negativnom kontekst?
G.Š.: Što se zelenih tiče, često čujemo 'Hoćete nas vratiti u srednji vijek', 'draže su vam ptice od ljudi' i slične komentare što je zapravo vrlo smiješno i naivno, ali često i zlonamjerno.
Istina, tu ima svašta, ali je velik dio ljudi u zaštiti okoliša zapravo visoko obrazovan i vrlo dobro upućen u problematiku. Svejedno, krsti ih se „zelenima", nadajući se, odnosno računajući na negativne predrasude o nasilnim, neškolovanim besposličarima i onima koji žive na teret državnog budžeta. Ne prikazuje se da su ti „zeleni" zapravo znanstvenici koji surađuju s brojnim institucijama kako u Hrvatskoj tako i u Europi. Od UNDP-a, UNEP-a, WWF-a, EU-a, ... do različitih fakulteta, ministarstava, agencija, zavoda i ostalih institucija u Hrvatskoj. Šuti se da su ti „zeleni" diplomirani inženjeri, magistri i doktori znanosti s domaćih i stranih sveučilišta, da ih pozivaju širom Europe i svijeta na znanstvene i stručne konferencije.

DMKC: Dok slušamo  ovakve informacije ostavlja se dojam da nema rješenja i da nam je 'kraj' jako blizu. Ipak se nadamo da nije baš sve tako crno i da postoji 'svijetlo na kraju tunela'?
G.Š.: Naravno, nije sve tako crno i Hrvatska ima jako veliku šansu da postane moderna država s visokim standardom i kvalitetom života, što je još važnije od tih brojki kao što je BDP i slično.  Jer nije isti BDP u nekoj skandinavskoj državi gdje je BDP ravnomjerno raspoređen ili BDP u primjerice Saudijskoj Arabiji gdje postoji par bogatih šeika. Znači vrlo pametnim planiranjem koje nije jednostrano, možemo razviti Hrvatsku. Energetika nije samo pitanje energetičara, jer se energetsko postrojenje ne radi negdje u zraku ili u glavnoj zgradi HEP-a, nego ako razvijamo energetsku strategiju u njoj moraju biti svi korisnici od turističke struke, poljoprivredne i ostalih, u kojoj ne smije biti monopolizma, možemo razviti Hrvatsku. Hrvatska nikad neće biti industrijska velesila poput Japana, Njemačke ili Kine,  već mislim da u prvi plan  moramo staviti razvoj visokih tehnologija, proizvodnje zdrave hrane, istinski obnovljive energije (sunce, vjetar, biomasa, biolpin, hidroenergija do 100kW) i očuvanje resursa-voda, zrak, zemlja, kao glavni preduvjet za razvoj turizma kao jednog od glavnih gospodarskih sektora, koji će naravno trajati dulje od tri mjeseca u godini i biti proširen na cijelo područje Hrvatske.
Ono što ja radim u zadnje vrijeme je razvoj turizma promatranja ptica (birdwatching) koji primjerice samo u SAD-u proizvodi 37.mlrd $ prihoda i ima veći ekonomski utjecaj nego ribolovni i lovni turizam zajedno. To je samo jedna kockica kojih ima velik broj i samo jedan primjer održivog korištenja prostora. Umjesto da rijeku iskoristimo samo za proizvodnju struje, mi možemo rijeku koristiti održivo sa velikim brojem korisnika od turizma, organski održive poljoprivrede i masu drugih stvari.
Mislim da Hrvatska mora jednom kvalitetnom znanstvenom analizom utvrditi svoje ključne adute i na načine održivog gospodarenja sustavno ih razvijati.
Odemo li lokalno, rijeka Drava prema sadašnjem gospodarenju, nažalost ima sudbinu da se izregulira i da se napravi hidroelektrana, međutim znanost je pokazala da Drava ima čitav niz prirodnih koristi sa sačuvanom poplavnom nizinom kao što imamo kod Legrada, Repaša, skoro na cijelom našem podravskom toku. Znači razbijmo te okove, proširimo cijelu poplavnu nizinu gdje  god možemo, vratimo sezonske poplave na tzv. poplavljene pašnjake gdje ćemo uzgajati krave, čime ne zagađujemo tlo, ne moramo koristiti pesticide, umjetna gnojiva. Ne moramo graditi vrlo skupe sustave obrane od poplava, već koristimo prirodne koji su besplatni. To je naravno postepen proces, dobro isplaniran.

DMKC: Koliko je realno da će se danas netko vratiti na takav način uzgoja s obzirom na krajnju korist? Postoje li vani primjeri takvog uzgoja?
G.Š.: Apsolutno, no ne moramo ići vani, uzmimo primjer Lonjskog polja kod kojeg imamo prirodno plavljenje područja par tjedana kad su krave u stajama, dok su ostalo vrijeme one na pašnjacima i sve to sasvim normalno ekonomski funkcionira.

DMKC: Kakvo je stanje s ostalim  resursima u Hrvatskoj? Primjerice kako se gospodari šumama?
G.Š.: Gospodarenje šumama osim nekih sitnijih problema, u principu nema nikakvih zamjerki. Šumarstvo je primjer kako se može održivo gospodariti jednim od resursa. Hrvatska zapravo preko 150 godina održivo gospodari šumama. Dio šuma se posiječe, ali šumske površine ostaju nepromijenjene, visoke su kvalitete i održavaju biološku raznolikost. Jedan svijetli primjer u mračnom tunelu kao što je Hrvatska.

DMKC: S obzirom da si svjetski putnik, zanima me što ćeš reći za Koprivnicu? Kako mi stojimo u pogledu poduzimanja mjera i podizanja svijesti o održivom razvoju u odnosu na druge?
G.Š.: Koprivnica je najvjerojatnije najnapredniji grad odnosno regija u Hrvatskoj, ulaže se u održivi promet, korištenje bicikla, puno se ulaže u energetsku učinkovitost što je ključ održivog korištenja energije, razvija se lokalna i regionalna autonomija, još je tu projekata poput projekta Civitas i Dinamo u koje smo tek krenuli i vjerujem da će ih biti još i da će se kontinuirano na tome raditi.

DMKC: Kao što si rekao, u svemu tome bitna je edukacija  ljudi. Osim ukazivanja na opasnosti puno istražuješ upravo Zemljine ljepote i specifičnosti. Na čemu trenutno radiš?
G.Š.: Trenutno završavam kartiranje staništa na rijeci Dravi, imam nekoliko znanstvenih projekata vezanih uz istraživanje ekosustava rijeke Drave, ali i spone s drugim strukama poput šumarstva ili npr. ekohistorije. Pokušavam popularizirati znanost i sve te stvari o kojima se malo priča, tako da radim na nekim knjigama (Crna mlaka, Močvare Hrvatske, Rijeke Hrvatske), pišem niz članaka, aktivan sam na internetu, a u zadnje vrijeme sam prešao i na filmove koji će uskoro biti emitirani na HTV-u.

Dan planete Zemlje odlučili smo obilježiti na malo drugačiji način pa smo u suradnji s Goranom pripremili 'on line' izložbu njegovih fotografija, jednostavnog naziva 'Zemlja'. Pozivamo vas da ju pogledate i uživate u prekrasnim kadrovima ljudi, prirode, životinja, dalekih krajeva i domaćeg okruženja, raznolikosti i povezanosti, uživajte u svemu što čini ovaj naš dom i pri tom, barem na kratko, razmislite kako sami možete pridonijeti da nam Zemlja ostane ovako lijepa i bogata!

Sretan vam Dan planete Zemlje!